Zašto birati baš BUKOVAČU GLJIVU koju možete uzgojiti i sami

VAZNA NAPOMENA:ne djeluje svaki prirodan lijek isto na svaku osobu,kod nekog je ucinkovit i pomogne mu u potpunosti  da se izlijeci ,a takode ima slucajeva da nekim osobama ne pomaze sve to zavisi od organizma osobe.Zato podijelite sa nama iskustvo ako ste pokusali sa konzumiranjem nekog lijeka tako cemo utvrditi kolika je stvarna ucinkovitost datog lijeka,a samim tim vasi pozitivni komentari ce ohrabriti i druge ljude da pokusaju sa prirodnim lijekovima rijesiti svoje probleme







Bukovača je ukusna jestiva gljiva i odlično pomoćno ljekovito sredstvo. Kao gljivu koja jača imunitet vijekovima su je koristili Kinezi, a krajem prošlog vijeka počeli su da je koriste i u Evropi.


Što se tiče nutritivnih svojstava, bukovača sadrži vitamine B1 i B2, minerale (posebno gvožđe), kao i antioksidante. Masnoće koje sadrži su uglavnom nezasićene i njihov nivo je nizak, a kvalitet proteina je skoro jednak onom koji poseduju proteini životinjskog porekla.

U svom sastavu bukovača ima niz vitamina: B, D, C, K, proteine, mineral-jod, selen, natrijum, kalijum, cink, fosfor, gvožđe. Pored toga, sadrži i hlorofil koji ubrzava regeneraciju ćelija. Zbog ovih osobina bukovača pokazuje dejstvo u borbi protiv visokog pritiska, povišenog nivoa holesterola i infekcija i oslabljenog imuniteta.

Kinezu su je koristi se za ublažavanje bolova i relaksaciju mišića. Pored toga, upotrebljavali su je i u lečenju lumbaga, ukočenosti ekstremiteta i tetiva, kao i za lečenje loše cirkulacije. Preporučena doza za lečenje je tri do devet grama suhe bukovače u toku dana.

KAKO JE SAMI UZGOJITI?

Tko želi uzgajati samo za sebe, a pije kafu, ne može promašiti.

Ja imam espresso mašinu i naletio sam na Google da se gljive mogu uzgajati i iz taloga koji bacam.

Jedini trošak mi je, za sada, kupovina micelija (spore preko kojih se gljive razmnožavaju).

Rastu u bilo čemu, ja sam počeo sa koka kola bocama.



Dakle naručite micelij (ili ga nabavite na drugi način) i stavite zajedno s talogom od kafe u bocu i ubrzo ubirete sami svoje gljive.

Priprema

Najukusniji dio bukovače je šešir, koji kao šnicla, spremljen na različite načine veoma podsjeća na meso, tako da nije čudo što neki ukus ove gljive porede sa ukusom ćuretine.

Takođe, impresionira i njena solidna konzistencija zbog čega se sjajno pokazala u mariniranju, naročito mlađi primerci.

Bukovača nije gljiva koju možete pripremati na mnogo načina, kao šampinjone, na primjer. S druge strane, njen izvrstan ukus lako dolazi do izražaja i u najjednostavnijim receptima kao što su ova dva.

Pržene bukovače

Za četiri osobe nam treba 1,2 kg bukovača, 1 dl ulja i so.

Šešire kratko pržimo u vrelom ulju dok ne porumene, ocijedimo ih, pa tek onda posolimo. Služimo ih vruće, uz neki od sledećih priloga: bareni karfiol ili krompir, spanać, pirinač. Salata je zelena ili slatki kupus, preliv po ukusu, a izuzetno, vino može da bude i crno.

Bukovače spremljene na kineski način

Osnovna filozofija ovakvog spremanja hrane jeste sitno sečenje namirnica. Kad se radi o bukovači, treba je seći na tanke rezance, popreko na pravac rasta njenog šešira. Za četiri osobe nam treba 0,3 kg bukovače, oko 0,5 kg raznog povrća (šargarepe, kupusa, krastavca, paradajza, luka itd.) i 150 gr posnog mesa, bilo kojeg.

Sve namirnice, sečene sitno kao i gljive, kratko se proprže na vrelom ulju oko dva minuta. Prilog su neizbežni pirinač i soja-sos, a od začina su dozvoljene sve egzotične varijante. Hladno bijelo vino se podrazumeva.

Izvor: blic.rs