Dr. Susan Walker otkriva kako je prirodno i sama ozdravila od raka pluća u 4. fazi, bez uobičajene medicinske ili farmaceutske intervencije
rak-lijecenje
Kad sam radila na svojem doktoratu između 2000-2008 u Sjevernoj Karolini, moj tanjur je pun. Bila sam samohrana majka, bila sam potpora školske inicijative koje zahtijevaju dokumentaciju i zastupnika za mojeg autističnog sina, koji je patio od Aspergerovog sindroma.
On je bio nasilan i tako da u to vrijeme, moje razine stresa su bile preko svih granica. Živjela sam u velikoj kući izgrađenoj na strani planine. Kuća je bila pljesniva i vlažna mirisa, ali pogled kroz izbočene prozore bio je neprocjenjiv.
Ubrzo nakon što sam napravila doktorat moja teta Gladys se razboljela od opasne bakterijske infekcije nakon abdominalne operacije.
Nekoliko tjedana kasnije, oko Božića, dobila sam telefonski poziv da dođem odmah – jer mi je teta Gladys umrla, a moja teta Fran je bila oboljela od raka pluća u 4. stadiju.
Svaki priliku koju sam dobila bih vozila dolje na Floridi iz Sjeverne Karoline da je vidim. Držala sam je za ruku dok je umirala. I položila sam ruke na nju ruke da “osjetim” koliko je to loše, i vidila sam sa svojim “duhovnim očima” crnilo koje se približava brzo, vrlo malo svjetla ostavljajući za sobom, pa sam znala da neće imati mnogo vremena za život.
Ona je bila veoma bolesna izlazeći iz seansi kemoterapije, a njezina razina boli je bila teška, je je ovom trenutku rak bio posvuda u njezinom tijelu. Ona je povraćala nakon kemoterapije satima i patila strahovito. Nisam mogla stajati i gledati kako umire.
Jednog jutra, kad sam čula njezin poziv oko 5 sati ujutro, ona je slagala odjeću, tako da sam joj uspjela promijeniti posteljinu i staviti novu pidžamu na nju. Kad sam joj to napravila ona mi je rekla da je vidjela 3 anđela kako stoje na podnožju kreveta. Znala sam instinktivno da su joj ostala 3 dana na ovoj zemlji.
Često sam spavala na podu njezina kreveta držeći je za ruku. Liječnici su joj propisivali oxycontin za bol, koji je uzrokovao teške halucinacije, pri čemu bi vidjela ljude u crnim balonerima u svojoj sobi, od kojih je osjećala strah.
Moja dijagnoza raka pluća 4. stupnja
Uskoro sam primijetila da imam istu vrstu kašlja koju moja teta Fran imala. Prvi put sam ga primijetila oko 2003; kašalj je bio škakljajući osjećaj u grlu i sve se više pogoršavao, ali mislila sam da je to zbog pljesnive kuće u kojoj sam živjela i alergije.
U 2005. godini, kada je moja teta Fran umrla, moj kašalj se pogoršavao; pa sam se naručila u svojoj ambulanti i otišla na pregled. Prvo pregled dojke sa zračenjem, onda analiza krvi u kojoj se mogao vidjeti “potpis” raka. Napravila sam potpunu kontrolu cijelog tijela, ali vijesti nisu dobre. I ja sam imala rak pluća u 4. fazi i imala oko 3 mjeseci života!
Bila sam shrvana; vidjela sam pred sobom sve što je moja teta prošla bez pozitivnog ishoda, i vidjela sam kako se strašno razbolila nakon svakog toksičnog i neuspješnog liječenja kemoterapijom. Dakle, moje misli bile su:
“Ili moram prihvatiti mainstream mediciniu u obzir kao i moja tete, i poput nje, izdržati tri mjeseca živjeti pakao prije strašne smrti – ili – jednostavno učiniti ništa i umrijeti na kraju – ili – tražiti alternativne savjete i lijek koji bi mi mogao pomoći prevladati taj rak, i nadamo se spasiti život”.
Nije trebalo dugo da se odlučim da ne idem kroz ono što moja teta prošla, a ja sam htjela živjeti, pa sam izabrao potonju opciju.
Počeo sam čitati mnogo knjiga o raku i došlla do knjige dr Lorraine Day, koja je imala veliki zloćudni tumor na grudima i izliječila ga s posebnim dijetama koje su sadržavale mrkvu; Međutim, nisam htjela pratiti njezin savjet prehrane jer su mrkva puna šećera, a kako sam saznala, šećer potiče rast stanica raka. Dobila sam tračak nade ipak da određene namirnice mogu umanjiti rak.
Ja sam istraživala akupunkturu i herbalizam, te u Destin, Florida, počela sam pohađati Tortoise kliniku. Kineski liječnik koji me je vidio, rekao je da sam bila vrlo bolesna i stavio me na posebnu dijeti koja se sastojala od pojedinih sorti kupusa, shiitake gljive, sezama i sjemenki bundeve, tofu-a, klica i drugog zelenog lisnatog povrća uz patlidžan i tikvice.
Morala sam jesti i piti sve na sobnoj temperaturi. Također sam bio upućena da nisam smjela jesti bilo kakvu procesiranu hranu, mliječne proizvode, jaja ili meso osim pileće jetre. Ni kikiriki maslac ili alkoholna pića, a hrana je morala biti lagano pirjana ili kuhana. Nisam mogla jesti ništa teško prženo ili koristiti šećer i sol/papar. Imala sam ograničenje za jestivo ulje na ne više od 2 žlice dnevno. Bio sam i dalje usmjerena da ne jedem ništa fermentirano ili prženo ili mikrovalovima ispečeno.
Svaki put kad sam otišla na tretman liječenja u klinici, dobila sam torbu punu bilja koje je izgledalo kao da je netko uzeo lopatu, iskopao nešto zemlje, i stavio u tu moju torbu. Nisam znala što su bili predmeti u torbi, ali sam gledao kako mi iz određenih posuda sa dugih polica, stavljaju određene količine u tu torbu.
Morao sam kuhati hrpe tog bilja u čaju i pomoću ne-metalnog lonca piti 8 šalica ove stvari dnevno. Bilo je odvratno za piti i ključanje tih biljaka se napravilo u kući smrad. Da bih mogla piti tu tekućinu, morao sam utrljati naranču u svoj jezik i pokušati ubiti okus. Ono što je bilo zanimljivo o japanskom pristupu liječenju bolesti; je da oni ne liječe bolest; oni liječe organe koji su bolesni.
Nakon toga sam sam potražila slično mjesto u Sjevernoj Karolini za nastavak liječenja, jer mi je Tortoise klinika bila predaleko. Našišla sam na Rob Robinson kliniku akupunkture i herbologije u gradu Boone, North Carolina. On koristi iste prakse liječenja biljem kao Tortoise Klinika, ali Rob Robinson koristiti čaj od biljnih kuglica i akupunkture sprijeda i straga tijela, umjesto samo naprijed.
Morao sam progutati čaj od kuglica bilje s mlakom vodiom – oko 6 različitih čajnih preparata 3-4 puta dnevno. Rob Robinson preuzeo moje liječenje, a dva puta tjedno sam išla na terapije akupunkture, farmakognozije i oxybustiona. On je promijenio da je korištenjem različitog bilja moje tijelo počelo polako reagirati. U ovom trenutku sam bila na terapiji kod njega već 5 mjeseci i to je bio blizu kraja 2005. godine.
No, u 2006. godini sam izgubila puno tjelesne težine. Pala sam sa 60 kilograma na 45 kilograma i još niže, izgledala sam anoreksično, kašljala još više nego prije, i još gore, ovaj put je moj kašalj imao krv u sebi. Rečeno mi je da ograničim moj stres i sjedim na suncu barem 20 minuta dnevno i opustiti se što više.
Kako su stvari loše izgledale, i ja sam se osjećala tako, jedan znak nade dao puls nade na promjenu na bolje, no moj dah nije više bio trulog mirisa. Bila sam ohrabrena sa oba tretmana Rob Robinsona i Tortoise klinike da se stvari popravljaju; iako nije bilo tako!
Osjećala sam se jako loše, ali ja sam shvatila sam bila blizu kraja. Pogledao sam oko sebe i ja bih plakala. Moja najstarija kći, Cathy morala je uzmati vremena s posla/škole i doći i pomoći mi. Bila sam previše slaba i umorna da bih vozila.
Kineski liječnik s Floride inzistirao da sam prestanem raditi kako bi smanjila stres pod kojim sam bila, pa sam se vratila na Floridu i radila svoje disertacije i ocjenjivala radove iz moje kuće na Floridi. Plaćala bih ljudima da me voze do Sjeverne Karoline kako bih mogla nastaviti svoje istraživanje i rad na mojoj disertaciji i primati tretmane kod Rob Robinsona dok sam bila tamo.
U Tortoise Klinici su me naučili da moram trenirati Chi Gong, morala sam ležati na suncu 20 minuta svaki dan, išla sam na terapije za smanjenje stresa barem jednom tjedno. Radila sam česte kratke šetnje na plaži. Dijeta mi je bila vrlo specifična, ali ja sam ju slijedila ga slijedili kako su mi napisali.
Ništa bijelo, ništa izvan popisa, bez mesa (osim pileće jetre), bez soli ili papra, bez kofeina, bez mliječnih proizvoda, bez maslaca od kikirikija, ništa s konzervansom. Uz kupus, bok choy, shiitake gljive, tofu, klice, sezam, ja bih mogla jesti sve Fuji jabuke da sam htjela!
Čitala sam se o vrsti prehrane kineskog liječnika i to me ponovo zainteresiralo, na koju sam došla preko članka dr Francisco Contrerasa koji je objasnio da je “jednostavni, ali prekomjerni ugljikohidrati, masti i proteini hrane rak”.
U 1930, nobelovac Dr. Otto Warburg je pokazao da maligne stanice dobivaju energiju iz masti i proteina. On je zaključio da je prehrana složenim ugljikohidratima iz biljaka pokazala pozitivan učinak kod bolesnika s rakom.
On nadalje tvrdi da većina liječnika misli da prehrana ne igra nikakvu ulogu u liječenju ili uzroku raka, ali to svakako nije tako. Kada su istraživanja postajala češća, to je postalo jasno.
Također, tu je komponenta uma za rješavanje i iskorjenjivanje raka. Nisam u potpunosti napunila pozitivom svoj um oko raka, jer sam imala stav “gledati ćemo i vidjeti stav”. No, kako je vrijeme prolazilo preko tri mjeseca, ja sam još uvijek bila živa, počela sam obraćati više pozornosti na duboko disanje, što je što Chi Gong pomažući zajedno u podizanju moje energije.
Duboko disanje je važno, ali ja u to vrijeme nisam znala zašto. Kasnije sam doznala da je kisik uništava stanice raka, tako da ne samo da sam nastavila s Chi Gong metodom, već sam također počeola sa meditacijom, vizualizacijama kako kisik kojeg sam sam udisala ide u pluća, a zatim teče kroz moj krvotok čisteći svaku stanicu.
Počela sam dobivati svoju težinu nazad. Dodala sam još zelenog povrća u moj način prehrane, kao što je kelj, bamija, i špinat. Jela sam smeđu rižu u samo jednom ili dva obroka i jela sam samo kad sam bila gladna.
Osamnaest mjeseci kasnije, pregledom više nije otkriven rak!
U 2008. sam završila moj doktorat, živa i zdrava. Ja i dalje jedem modificirani tip prehrane sve do danas. Ja konzumiram šećer sada, ali to mora biti organske sirove granule trskinog šećera i ne ukupno više od 2 žlice šećera iz bilo kojeg izvora na dan.
Ne jedem GMO. Kad vidim sastojak koji ne razumijem, odem na moj mobitel i Googlam da vidim ako je toksičan i siguran.
Ne jedem ništa što sadrži monosodium glutamatom u sebi – sastojak pronađen u većini prerađene hrane pod brojem neprepoznatljivih imena, ili jednostavno naveden pod prikrivenim tekstom, kao što su “prirodne arome.”
Sada je kolovoz 2015, ja sam još uvijek bez raka!
Ja želim napomenuti da sam uzimala probiotike, ali prestala sam uzimati sve multivitaminske dodatke kada mi je dijagnosticiran rak. Kineski liječnik je smatrao da nema potrebe uzimati dodatne lijekove, kao što su vitamini – on je rekao da bilje daje dovoljno našem tijelu.
Drago mi je što sam slijedila ovaj savjet, jer u kasnijem istraživanjima sam otkrila da su neki vitaminski supplement kontaminirani arsenom i drugim otrovnim sastojcima. Ja sam prekinula uzimati probiotike u obliku kapsula, se jer moj probavni sustav i zdravlje poboljšalo i osjetila sam da su enzimi i aminokiseline koje sam dobivala iz hrane sam jela bili dovoljno za moje tijelo.
Također sam prekinula piti bilo koju vrstu alkohola, čak ni čašu vina. Moja voda je destilirana para i ja ograničavam svoju izloženost toksinima koji se nalaze u svakodnevnim proizvodima. Hodam svaki dan i razmišljam o disanju. Sjedim u prirodi koliko je god moguće.
Budim se svaki dan zahvalna za svaki novi dan…
1 komentari:
Google translator?
Objavi komentar