Drugi nazivi: bili sliz, dobri sljez, pitomi šljez, šljez, šljezovina, veliki sliz.
Bijeli sljez trajna je biljka s mesnatim, jakim i razgranatim korjenom bijele boje. Iz korjena izbijaju najprije zeleni i okruglasti listovi, a zatim nekoliko stabljika koje dosežu visinu do 2 metra. Listovi na stabljici bili su prilično veliki, naborani i debeli i s obje strane obrasli dlakama. Listovi su srebrnastosive ili sivozelene boje. Cvjeta od šestog mjeseca do kraja osmog mjeseca.
Raste na nasipima, uz rijeke, na vlažnim livadama i na poplavljenim područjima. Uzgaja se i u vrtovima. Za lijek se koristi cijela biljka. Korijen se kopa u proljeće ili jesen nakon cvatnje.
Cvjetovi se ubiru za vrijeme cvatnje, a listovi u jesen nakon cvatnje. Od cijele biljke korijen je najljekovitiji.
Čaj od bijelog sljeza povoljno djeluje kod kašlja, bronhitisa i plućnog katara. Preporučuje se kao lijek kod bronhijalne astme i početne tuberkuloze pluća, kod katara u mokraćnom mjehuru, bolnog mokrenja ili teškoga zadržavanja mokraće.
Koristan je, takođe, u lijecenju bolesti probavnog trakta, a posebno upale debelog crijeva , proliva, srdobolje, povraćanja te proliva kod dojenčadi i dr.
Pomiješan s drugim ljekovitim biljkama koristi se u liječenju drugih bolesti.
Za bijeli sljez je karakteristično da djeluje smirujuće pri akutnim upalama želučane sluznice u mješavini sa kamilicom. Dobar je i pri kroničnom kataru ždrijela kada suha sluznica uzrokuje često kašljucanje. Djelotvoran je i kod kroničnog plućnog katara kod pušača.
0 komentari:
Objavi komentar