Kod nas raste nekoliko stotina ljekovitih biljaka, ali većina ljudi ne poznaje ih ni desetinu. Iako kraj njih svakodnevno prolazite, vjerojatno nikad niste čuli za ljekovita svojstva biljake čudna imena koju ovdje opisujemo...
* KAKO LIJEČITI DEBLJINU...
Već su kod Dioskurida i Plinija bili opisani korijen i sjeme kao veoma ljekoviti. Biljka prije svega važi kao veoma dobro sredstvo za želudac, kod probavnih teškoća, slabosti želuca i prekomjerne sluzi u želucu. O ljupčacu je puna hvale i monahinja Hildegarda, a i u Kapitularima je preporučen njegov uzgoj.
Njemački naziv biljke »Liebstockel« nema ništa zajedničkog s ljubavi, nego je naziv potekao od staronjemačke riječi koja je zapravo izvedena iz iskrivljenog latinskog naziva za tu biljku. Kao jako aromatična biljka bila je u srednjem vijeku upotrebljavana u ljubavne svrhe pri snubljenju, a to tim više jer je na to ukazivalo i krivo tumačenje samog imena biljke.
Ova se biljka ne nalazi slobodno u prirodi, a ako se slučajno i nađe, tada je u prirodu „pobjegla" iz seljačkih vrtova, naročito u planinskom području gdje je rado uzgajaju. Veće kulture te biljke postoje u Austriji, Njemačkoj i Francuskoj.
Opis biljke: debeli kratki podanak smeđe do svjetlosive boje ima razgranjeno 30—40 cm dugo korijenje iz kojeg izraste cjevasta, okrugla i uspravna stabljika. Stabljika je visoka i do 2 m i u gornjem je dijelu razgranjena. Donji su listovi veliki, na dugoj su peteljci i imaju široku lisnu plojku. Gornji su listovi, naprotiv, s kraćom peteljkom. Razlikuju se i najgornji listovi koji su bez peteljke, tj. sjedeći. Te tri vrste listova razlikuju se po obliku, jer su najdonji listovi 2 do 3 puta perasto razdijeljeni, gornji su manje razdijeljeni, a najgornji su jednostavni i sjedeći. Mali cvjetovi su žute boje, a krunični su listovi proviđeni finim dlakama i prema vrhu uvijeni.
Narodni nazivi za ovu biljku su jubček, lubčac, lustik, luštrek, ljubačac, ljubčec, miloduh, selen, selin, trojevac, veleštika...
Miris i okus biljke je osebujan, oštar, aromatičan, nalik celeru. Ako se biljka i u malim količinama daje stoci u krmu, miris poprima i mlijeko i meso. Okus je u početku slatkast, kasnije oštar, mirisan i nešto gorak. Vrijeme cvatnje je od lipnja do kolovoza, a vrijeme sazrijevanja sjemena od sredine kolovoza do kraja rujna.
Ljekoviti dijelovi biljke: u prvom redu sabire se korijen, koji se kopa u proljeće ili kasnu jesen.
U pučkoj medicini sabiru se i mladi ogranci s listovima, a upotrebljava se i sjeme. Svi biljni dijelovi suše se u hladu, a spremaju se nakon sušenja u tammne staklene posude. Ljekovite tvari u biljci su eterična ulja, invertni šećer, saharoza, škrob, tanin, smola, jabučna i angelika kiselina.
Ljekovito djelovanje
Ljupčac je sredstvo za izlučivanje vode i pomaže kod vodene bolesti, naročito kod otečenih nogu uslijed te bolesti, kod katara mokraćnog mjehura, upale bubrežne nakapnice (pyelitis) i uopće kod bubrežnih oboljenja, poteškoća s mokrenjem, kod bjelančevine u mokraći, a veoma se preporuča kod migrene, uzrokovane lošom funkcijom bubrega.
Preparati od ove biljke pospješuju menstruaciju.
Vrlo dobri uspjesi u liječenju postižu se nadalje pri nastajanju kamenaca, kod teškoća uslijed reumatizma i gihta, kod izbijanja neugodnog i jakog znoja i, konačno, kod opće živčane slabosti. Za sve navedene bolesti i teškoće upotrebljava se svježi ili sušeni korijen, usitnjen i pripremljen kao čajni oparak. Kod upotrebe svježeg korijena uzima se pola čajne žlice, a kod osušenog korijena cijela čajna žlica za l šalicu čaja, a piju se 2 šalice dnevno, bez šećera i polagano. Može se uzimati i u prah stučeni korijen i to 1 do 3 puta na vrhu noža s malo vode.
Kuhani korijen preporuča se kao dodatak kupeljima za jačanje ženskih organa. Kupelji, odnosno oblozi, od skuhanog korijena pospješuju ozdravljenje starih i zagnojenih rana.
Važno:
Žene u drugom stanju ne smiju upotrebljavati ljupčac, a općenito se ljupčac ne smije uzimati kod povišenih tjelesnih temperatura.
Pučka medicina
Liječenje ljupčacom poteklo je prvobitno iz pučke medicine, ali njihovu je primjenu vrlo brzo potvrdila i znanstvena medicina.
* Jetrene pjege odstranjuje uvarak u prah stučenog korijena. Ako se korijen stavi na močenje u rakiju taj će pripravak pomoći kod želučanih grčeva, grčeva u crijevima, pospješit će probavu i apetit.
* Uvarak od korijena preporuča se u pučkoj medicini kod žutice. Često se i sjeme smatra najdjelotvornijim dijelom biljke.
* Ako se sjeme ljupčaca zdrobi i jedna jedaća žlica tako zdrobljenog sjemena stavi na močenje u pola litre bijelog vina, i ako se od toga dnevno ujutro i natašte pije l mala čašica, to poboljšava funkciju jetara i slezene.
* Prema shvaćanju pučke medicine, tako spravljeni ljupčac pospješit će i izlučivanje kamenaca i pijeska iz bubrega.
* Iz sjemena ljupčaca se ponegdje tiješti i ulje, te se pije 5—8 kapi toga ulja u gutljaju toplog bijelog vina kod trbobolje i grčeva u trbuhu.
0 komentari:
Objavi komentar