Čubar za probavni sustav

Čubar je gusta, snažno razgranata, vrlo aromatična jednogodišnja biljka koja izraste do 40 centimetara visine. Duguljasti i uski listići tamnozelene boje s donje su strane pomalo dlakavi. Plavobijeli cvjetovi pojavljuju se u gornjim listovima biljke.



Latinski naziv: Satureia hortensis
Obitelj: usnjače (Labiatae)
Druga imena: morski vrisak, šetrajka

Porijeklo i rasprostranjenost
Čubar potječe iz zemalja istočnog Sredozemlja i Bliskog istoka. Samonikla biljka raste i kod nas, najviše u Dalmaciji i Hercegovini. Uzgaja se u kraškim dijelovima Istre, Like i Dalmacije, a dosta je rasprostranjen i njegov bliži rođak, kraški čubar, kojeg nazivaju i zimski čubar. Kraški čubar se koristi kao začin jer ima slična eterična ulja. Uzgaja se samo vrtni čubar, i to najviše u Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, Hrvatskoj, Kanadi i SAD-u.

Začin
Za začinjavanje koristimo svježe ili osušene, usitnjene nadzemne dijelove biljke.

Karakteristike i sastojci
Osušeni listići i vršci ove aromatične mirisne biljke sadrže oko jedan posto eteričnoga ulja, u kojem su sastojci karvakol, cimol te malo terpena i drugih lako hlapljivih tvari. Osim snažnog mirisa, za čubar je karakterističan donekle ljut i pikantan okus, pa je pomalo nalik na papar.


Uzgajanje, prerada i čuvanje
Čubar je dosta teško uzgojiti. Najbolje uspijeva kad ima mnogo svjetla i topline, u zavjetrini. Razmnožava se samo pomoću sjemenja. Žanje se dvaput godišnje, prvi put prije cvjetanja kad biljka ima najveću mirodijsku i ljekovitu vrijednost, a drugi put tijekom cvjetanja. Zatim se suši u tankom sloju na daskama ili u sušionici na temperaturi od 35 stupnjeva.

Osušeni začin čuvamo u suhoj i mračnoj prostoriji. Grmove čubra možemo uzgajati i u vrtovima ili kao lončanicu. Neki predlažu da se biljka sadi u vrtovima uz grah jer je tada ne napadaju lisne uši, a kažu da može "obraniti" i luk i mrkvu od nametnika.

Iz povijesti
Stari Rimljani radije su koristili čubar kao zeleni dodatak juhi, ali služio im je i kao začin. Za vrijeme gozbe pomiješali bi ga s octom u pikantan umak. Zanimljivo je da je ovo jedna od prvih biljaka koje su iz Europe prenesene u Ameriku.

Uporaba u kuhinji

Osušen ili svjež čubar je začin za juhe, variva, jela od mahunarki i ostalog povrća, njime se kisele krastavci, može se jesti i uz sir, a najbolji je uz jela od ovčetine. Začin se stavlja u jelo nekoliko minuta prije nego što je kuhano, a neki preporučuju da se izvadi prije jela. U hranu se stavlja u vrlo malim količinama jer je ljutkastog okusa. Neki ga koriste kao zamjenu za papar.

Ljekovita vrijednost čubra

- uništava štetne tvari u probavnom sustavu
- pomaže kod potrebe za povraćanjem
- jača rad bubrega
- pomaže kod izlučivanje viška tekućine
- potiče znojenje
- koristi se kod bolesti jetre i želuca
- može pomoći kod glista
- jača apetit
- koristi kod napuhnutog želuca
- ublažava grčeve u želucu i crijevima
- olakšava probavu (posebno graha)
- čaj od suhe biljke zaustavlja proljev

Read full

Pasji trn: za kosti, pluća, glavobolju...

Pasji trn je mali grm, koji nerijetko može narasti i kao drvo visoko do 5 m. Glavni korijen prodire duboko u zemlju, a korijenovi izdanci se prostiru puzavo i daleko od glavnog korijena. Prema slici ćete ju možda prepoznati, ali za ovu biljku malo tko od laika zna pa se i ne koristi u liječenju, osim u narodnoj medicini.

 


Vjerojatno nikad niste čuli za ovu biljku iako ste ju sigurno vidjeli. Njene trnovite grane su glatke i tamno-crveno-smeđe boje. Linealni, vrbi slični listovi s donje su strane bjelkasto sjajni. Cvjetovi su neugledni a plodovi sjajne narančasto-crvene boje, jajolikog oblika, 7-8 mm dugi i 4-5 mm široki. Unutrašnjost ploda slična je orahu i većinom jednosjemena.





Bobe imaju kiselkast blago aromatičan i svježe trpak okus.

Vrijeme cvatnje: travanj, a vrijeme sazrijevanja plodova rujan i listopad.

Stanište: pasji trn uspijeva kako na pješčanim sprudovima uz more, tako i na obalama rijeka i nagibima riječnih korita i alpskih potoka. Biljka je u svojim zahtjevima vrlo skromna, voli vapnene podloge a često se u mnoštvu pojavljuje na pjeskovitim i šljunčanim tlima. Pasji trn je vrlo prikladan za učvršćivanje rahlih zemljišta koja pužu pa se radi toga vrlo mnogo sadi na padinama i nagibima uz auto-putove, a može se preporučiti i za sadnju prirodnih ograda. Pasji trn je vrlo obljubljena biljka čijim se bobama hrane fazani pa ih se na taj način veže uz stanište biljke.

 
Ljekoviti dijelovi biljke: u ljekovite svrhe sabiru se ujesen bobe (Fructus Hippophae rhamnoideae).

Ljekovite i djelotvorne tvari: bobe sadrže na kalcij vezanu jabučnu kiselinu, nadalje kvercitin, masno ulje, manit, vinsku i maslačnu kiselinu i prije svega vrlo mnogo vitamina C. Pasji trn s obzirom na sadržaj vitamina C premašuje sve poznate sorte voća i povrća čak i limun, koji je inače poznat po bogatstvu vitamina C. Zanimljivo je, međutim, upravo visoko kolebanje sadržaja vitamina C u bobama pasjeg trna, što bi se među ostalim moglo objasniti klimatskim utjecajima. Kod kišovitog ili oblačnog vremena sadržaj vitamina C je relativno malen, dok za sunčanog vremena ponovo osjetno raste. Ta kolebanja nisu utvrđena samo na sunčanim mjestima nego i na padinama koje leže u sjeni, tako da se pretpostavka čini opravdanom, da ovdje na sadržaj vitamina C vrše utjecaj kroz oblake filtrirane ili nefiltrirane ultravioletne sunčane zrake. Ta kolebanja vrlo otežavaju da se točnije navede sadržaj vitamina C u bobama pasjeg trna. Dotični rezultati istraživanja nisu još zaključeni pa se postavlja pitanje ne treba li se vitamin C u bobama pasjeg trna označiti kao vitamin C-2.

Bobe pasjeg trna sadrže osim toga još vitamin A, odnosno njegov provitamin, grupu B vitamina, vitamin E i vitamin P koji, kako je poznato, još pojačava djelovanje bogatstva vitamina C. Sadržaj boba vitaminom A vrlo je značajan i od mnogog voća često nadmoćniji.





pasjitrnn-ll

Ljekovito djelovanje: tako jedinstveno mnoštvo najvrednijih ljekovitih i djelotvornih tvari ističu pasji trn kao ljekovitu biljku naročitog položaja. Uslijed sadržaja vitamina C, bobe pasjeg trna su jedno od najdjelotvornijih zaštitnih i obrambenih sredstava protiv infekcije organa za disanje. Osim toga vitamin C pridonosi funkciji krvnih sudova, pospješuje disanje stanica, vrlo je važan kod stvaranja kostiju i za očuvanje zubnog mesa zdravim. Bobe pasjeg trna su lijek kod svih skorbutnih pojava, krvarenja zubnog mesa, bljedoće, tjelesne slabosti, glavobolje, kod osjećaja nevoljkosti, tjelesne i duševne umornosti, kod pomanjkanja mogućnosti koncentracije, pomanjkanja apetita itd.

Zbog neispravnog načina ishrane, žurbe i prenapregnutosti sve se brže smanjuju zalihe vitamina u tijelu, pa se moraju stalno obnavljati.

Pomanjkanje vitamina uzrokuje smetnje u funkciji sluznice, upalu očiju, degenerativne pojave u crijevima, sklonost stvaranju kamenaca, smetnje u spolnim funkcijama kao i smanjenje otpornosti protiv infekcioznih bolesti. Nastupe li navedene bolesti uslijed pomanjkanja, one se odstranjuju putem obilnih količina vitamina A u bobama pasjeg trna. Uživanje soka od boba ili uživanje samih boba neophodan je prirodni lijek. Oslanjajući se na ta saznanja, danas već ima čitav niz proizvoda pasjeg trna u kojima se divlji plodovi prerađuju kao cijeli plod bez dodatka bilo kakvog kemijskog sredstva za konzerviranje.

Ako se tokom zime ili u danima pred proljeće, kada je hrana siromašna vitaminima, uzmu dnevno od tih proizvoda tokom dana. 3 pune jedaće žlice, tada se podmiruje dnevna potreba vitamina. Marmelada od boba odlična je na kruhu, a pomiješana s mlijekom ili jogurtom ne samo da je ukusna, nego povisuje i kvalitetu ovih namirnica.

Iako su se u starom vijeku bobe pasjeg trna upotrebljavale u liječenju životinja, kasnije se nisu mogla naći nikakva upozorenja na tu biljku. U zadnjim desetljećima pasji trn se upotrebljava samo kao ukrasni grm u parkovima i vrtovima. Tek na temelju rezultata istraživanja ljekarnika Löhnera iz Mün­chena, pasji trn je postao iz ukrasnog grma ljekovita biljka od tako velike važnosti.

Read full

Jetrenka: za jetru, žuč, pluća...

U proljeće gotovo da nema cvijeta, lista ili ploda u nezagađenoj prirodi koji nije ljekovit. Ovdje opisujemo biljku neobična imena koja u ožujku i travnju može pomoći u pripravcima za mnoge bolesti, od jetra i žući do iscjeljvanja vaših kućnih ljubimaca.

  

Jetrenka je višegodišnja biljka, visoka do 15 cm s bogato razgranjenim podankom. U rano proljeće najprije potjeraju duge cvjetne stapke sa cvjetovima. Za vrijeme cvatnje razvijaju se listovi na dugim peteljkama koji su s donje strane kao i peteljka gusto obrasli dlakama.

Listovi su na gornjoj strani zeleni, a na donjoj su strani često kao i peteljka svijetlo ljubičaste boje. Listovi kasnije postanu kožasti i odumiru tek drugog proljeća, nakon cvatnje. Cvjetovi su svijetlo do tamnoplave boje, rijetko crvenkasti ili bijeli, a prašnici su gotovo sasvim bijeli.

Jetrenka je gotovo bez mirisa, a okusa je gorka. Cvate u ožujku i travnju, a na višim položajima i u svibnju. Biljka se susreće u sjenovitim šumama i branjevinama bilo pojedinačno razasuta ili dolazi u velikom mnoštvu, najradije na vapnenastom i ilovastom zemljištu.

  

Latinski naziv jetrenke je Anemone Hepatica L. A u narodu ju zovu: jatrenka, jeterne gamilice, jeternik, jetrka, krstasti kopitnjak, plemeniti đigeričnjak, šaša plava, šumarica, trojica, trokrpa, velika zlatna ditelina, zlatni trilisnik.

Ljekoviti dijelovi biljke su cvjetovi ili listovi s peteljkom. Sabrani listovi suše se u hladu na zračnom mjestu. Sabirati treba samo potpuno razvijene i zrele listove, jer mladi listovi prilikom sušenja potamne a često se i upljesnive. Sabrana biljka čuva se na tamnom i suhom mjestu jer izvrgnuta svjetlu, poprima sivkastu boju zbog čega joj se znatno umanjuje kvaliteta.

Ljekovite tvari

Hlapljivi spoj anemonol je nadražujući otrov, radi čega može prouzročiti uzetost centralnog nervnog sistema. Anemonol se nakon dobrog sušenja biljke raspada na neotrovnu anemonsku i izoanemononsku kiselinu i na neotrovni anemonin. Prema tome se listovi i cvjetovi biljke ne smiju nikada upotrebljavati neposredno nakon sabiranja, nego moraju biti pažljivo osušeni.

U listovima i cvjetovima sadržan je nadalje glikozid hepatrilobin, invertin, saharoza, emulzin, smola i tanin.

Oblik listova poput jetre u srednjovjekovnoj nauci bio je povod da biljku preporuče za liječenje jetre. Paracelsus, Bock, Mattioli i Haller su tvrdili da jetrenka otvara jetra i slezenu te da djeluje na izlučivanje vode iz tijela. To je potvrdila i moderna nauka o prirodnom liječenju.

jetrenka-ll

Ljekovito djelovanje:

Jetra, mokrenje

Ispravno pripremljen čaj od jetrenke upotrebljava se kod zastoja rada jetre, kod otečene jetre, kod općih teškoća žuči i žučnih kamenaca, a osobito kod pijeska u žuči i kod otečene slezene te u bolestima bubrega i mjehura.

Upotreba: jetrenka (cvjetovi i listovi ili samo cvjetovi) se upotrebljava samo dobro osušena, a čaj se priprema samo tako da se 2 čajne žlice biljke stave na močenje kroz 6—8 sati u l šalicu vode, nakon čega se ocijedi i lagano ugrije, a pije se bez šećera 2 šalice dnevno.

Hladni se način pripremanja čaja vrši zato jer je vrući čajni oparak veoma gorak i neugodan, a osim toga može prouzročiti želučane smetnje. Hladno pripravljen čaj od cvjetova jetrenke pomaže kod nehotičnog mokrenja.

Žuč, bubrezi

Tinktura od jetrenke priprema se jednostavno: šaka suhe jetrenke sitno se nareže i stavi na močenje u 0,5 do 0,75 litre jake rakije kroz 3 tjedna na sobnoj temperaturi nakon čega se ocijedi. Kod bolesti jetara, žuči i bubrega uzima se 3 puta dnevno po 10—15 kapi te tinkture na polovini kocke šećera.

Grlo, pluća

U pučkoj medicini upotrebljava se čaj od jetrenke protiv krvavog kašlja, odnosno krvarenja iz pluća, kao i uopće kod kroničnih bolesti grla i pluća. Također, upotrebljava se čaj od jetrenke protiv žutice.

Liječenje životinja

Čaj od jetrenke daje se stoci kod bolesti jetre i mjehura. Pogrešno pripremljen čajni uvarak veoma je gorak te ga stoka nerado uzima.

Read full

Moringa – najhranjivija biljka na Zemlji

U podnožju Himalaja raste drveće visoko od pet do deset metara, s grupacijama sitnih ovalnih listova i krem obojanim cvjetovima nježnog mirisa.

Ovo su Moringa oleifera – najčešće uzgajana od 14 vrsta iz roda Moringa, poznatog i kao “čudesno drveće”.

 
Posebna odlika Moringa oleifara, je da su svi dijelovi ove biljke (lišće, cvijet, mlado korijenje, sjemenke) jestivi i upotrebljivi. Moringa pomaže kod želučanih čireva, kožnih bolesti, umora, impotencije, grčeva, dijabetesa, hemoroida, glavobolje, peludne groznice, snižavanje šećera u krvi…



Mnogo je zdravstvenih pogodnosti koje pruža ovo čudesno drvo. Istraživanja provedena pokazala su da moringa liječi više od 300 bolesti. Moringa sadrži više od 90 nutritivnih sastojaka, i 45 antioksidansa.

Moringa je vjerojatno najhranjivija biljka na zemlji. Osim što štiti organizam, može se koristit i u kozmetičkoj industriji za parfeme i aromaterapijska ulja.

Moringina upotreba kao antibiotik u tradicionalnoj medicini datirana je tisućama godina unazad, dok znanstveni dokazi za to postoje tek od kasnih 1940-ih. Istraživanja su provedena uglavnom na Istoku, zbog čega je zapadna medicina i farmaceutska industrija u velikoj mjeri ostala u neznanju za djelotvorna svojstva moringe.

Indijski naučnici su identificirali Pterigospermin kao aktivnu tvar u Moringi koji uzrokuje njeno antibakterijsko djelovanje. Pterigospermin, nakon što se konzumira, razgrađuje se u dva zasebna benzilna izotiocijanata, tvari s poznatim antimikrobnim svojstavima. Istraživanja su pokazala da sok lista Moringe može biti osobito djelotvoran protiv bakterija Pseudomonas aeruginosa, koja može uzrokovati bolesti i kod životinja i kod ljudi. Ova bakterija obično inficira ljude sa oštećenjima izloženih tkiva ili sa oslabljenim imunološkim sistemom, često se manifestira kroz upale.

 
Rezultati studije obavljene u Indiji, koji su korišteni kao osnova mnogih novinskih izvještaja o Moringi kao čudesnoj biljci, navode da Moringa sadrži anti-kancerogene spojeve (fitokemikalije) koje pomažu zaustavljanje rasta stanica raka. Za Moringu se govori da je efikasna u liječenju raka jajnika, među mnogim drugima i bolesti kao što su artritis, anemija, srčane komplikacije, problemi sa bubrezima, skorbut, astma i probavni poremećaji.

Od strane znanstvenika je zapaženo da Moringa sadrži jedinstvene spojeve i donosi mehanizme koji će pomoći čišćenju jetre od toksina, pa čak će i preokrenuti štete koju su oni uzrokovali. Silimarin je flavonoid koji se nalazi u Moringi za koga se pokazalo da smanjuje uticaj hepatoksina na jetru, poboljšavajući njenu otpornost. Također štiti jetru od toksičnih uticaja soli rijetkih zemnih metala kao što su cerij i praseodimij i indij, za koje se zna da uzrokuju degeneraciju jetre. Znanstvenici tvrde da Moringa nekako navodi tijelo da se oslobodi tih otrovnih spojeva na mnogo brži način.

Moringe su veoma izdržljive, u dijelovima Afrike poznate su kao nebedies, što znači “drveće koje nikad ne umire” , zato što rastu na osiromašenim zemljištima te ponovo izrastu nakon što bivaju posječene i jedna su od rijetkih vrsta drveta koja proizvode plodove i tokom suše.

Ipak, postoji još jedna korisna osobina Moringa oleifera koja oduševljava znanstvenike: kada se raspuknu, sjemenja moringe mogu da pomognu u čišćenju zagađene vode.

U postrojenjima za obradu industrijske vode, najviše korišćena sredstva za koagulaciju su soli aluminijuma. Međutim, postoji zabrinutost – premda kontroverzna – da se dugotrajno izlaganje aluminijumu može povezati sa razvojem neurodegenerativnih bolesti. Soli željeza su alternativne, ali su teže za korištenje jer se njihova rastvorljivost mijenja sa vrijednošću pH.

Druge vrste sredstava za koagulaciju uključuju sintetičke polimere, ali, kao i kod ostalih koagulanata, potrebno je otkloniti mulj koji se formira u procesu razbistravanja: i premda sintetički polimeri riješavaju problem navodne povezanosti sa neurodegenerativnim bolestima, ostaje problem nedostatak njihove biorazgradivosti.

S obzirom da je Moringa oleifera i netoksična i biorazgradiva, i da dokazano smanjenje mutnoću, sadržaj gline i bakterija u vodi, čini se kao održiva alternativa u čišćenju zagađene vode.

Izvor:  http://moringadrvozivota.wordpress.com

Read full

Tajni recept profesora Mermerskog, za čišćenje krvnih sudova, jetre i bubrega

Ovo je recept koji leči čitavo telo: čisti krvne sudove, leči srce, jača imuni sistem, pročišćava jetru, bubrege i ostale sisteme za izlučivanje, ali i digestivni sistem od patogene mikroflore.

 

On pomaže kod poboljšanja moždanih funkcija i pamćenja, štiti od infarkta, pomaže kod zapaljenja zglobova, ali je i odličan lek protiv nekih tipova raka. Takođe reguliše i telesnu težinu.

Sastojci:

400 grama proklijalih žitarica (pšenice)
15 limuna (organskih)
12 čenova belog luka
1 kg meda
400 grama oraha
Priprema:

Da biste pripremili proklijalu pšenicu, stavite oko 400 g pšenice u prokuvanu staklenu teglu, sipajte vode i ostavite preko noći. Nakon 10-12 sati, prospite vodu kroz čistu krpu/gazu i malo isperite pšenicu.

Ostavite osušenu pšenicu u tegli još 24 sata i dobićete proklijalu pšenicu.

 
Sameljite zajedno proklijalu pšenicu, orahe i očišćene glavice belog luka. Sameljite 5 limunova s korom i pomešajte sve u emajliranoj posudi. Uzmite samo sok od preostalih limunova i pomešajte sa ostatkom dok ne dobijete homogenu mešavinu. Dodajte meda i pomešajte dugačkom drvenom kašikom, a zatim prespite u tegle, koje treba držati u frižideru. Nakon 3 dana, mešavina je spremna.

dvchdwkhfds

Upotreba:

Uzimajte 1-2 kašike mešavine 30 minuta pre doručka, pre ručka, pre večere i pre spavanja.

Za lečenje raka uzimajte mešavinu svaka dva sata!

Recept garantuje zdrav i dug život, čuva svežinu tela, mladost i energiju, pošto sadrži sve neophodne vitamine, mineralne soli, bioaktivne supstance, proteine, ugljene hidrate i povrćne masti. Poboljšava funkciju svih unutrašnjih organa i žlezda.

Webtribune.rs

Read full

Donosimo recept za spasonosni lijek protiv E.coli, časne sestre Ljubice Kovač iz Posušja

Časna sestre iz Posušja Ljubica Kovač prema svemu sudeći otkrila je spasonosni lijek za smrtonosnu bakteriju Escherichiu coli, koja je samo u njemačkoj zadnjih dana usmrtila više od dvadeset ljudi.




Za revolucionarni proizvod, za kojeg se sastojci mogu naći gotovo u svakoj trgovini navodno se već odavno zna u nekim dijelovima Hrvatske i BiH.

 
Na portalu Coolinarka.com, čitateljica Ana tvrdi da joj je časna sestra spasila život nakon što se tijekom trudnoće zarazila Echerichiom coli. Nisu joj pomogla, kaže, niti dva različita antibiotika već čudotvorna kombinacija opatica iz Posušja.

S nadom da nikom neće trebati, otkrila je javnosti spasonosni recept.

“Korijen peršina treba oprati, pa samljeti mašinom, a isto tako i limun. Sve zajedno izmiješati, u to staviti 20dkg meda i 2 dcl maslinovog ulja. Spremiti u čistu staklenku. Uzimati jednu veliku žlicu prije doručka, jednu prije večere, dok se sve ne potroši. Poslije uzimanja lijeka napraviti nalaze. Ako ima još bakterija, lijek ponoviti još jednom dozom”, otkriva Ana.


 
Sastojci:

25 dkg korijena peršina
25 dkg limuna s korom
20 dkg meda
2 dc l maslinovog ulja

Izvor: Portaloko.hr/ Atma.hr

Read full

Zdrava energetska mešavina od suvog grožđa protiv umora

Uz to što je zdravi izvor prirodnog šećera, suvo grožđe obezbeđuje i vitamin A, B6, kalijum i gvožđe. Sa šipkom i koprivom, pružiće vašem organizmu moćnu energetsku podršku!

 

Sastojci:

1 kašika suvog grožđa
2 kašike sušenog šipka
1 kašika usitnjenog lišća koprive
1/2 kašike meda

 
Priprema: Sameljite jednu kašiku suvog grožđa, dve kašike plodova šipka i jednu kašiku usitnjenog lišća koprive. Dodajte pola kašike meda i dobro promešajte. Ujutru i uveče pojedite po kašiku. Umor će iščeznuti.

Read full